Dan 20. Mart ASSITEJ International obilježava još od 2001. godine, a od 2012. taj dan tematski obilježavamo pod sloganom „Povedite dijete danas u pozorište“. Ovo je poziv ne bi li se poboljšao umjetnički pristup djeci i mladima kao i skretanula pažnja na odgovornost portira, sponzora i kupaca ulaznica u osiguranju da mlada publika iskusi moć umjetnosti.
Međutim, u ovoj prevrtljivoj godini, kada se svijet kakav smo poznavali prestao okretati u svojim starim orbitama, I toliko toga se promijenilo za umjetnike, pozorišta, festivale, porodice, škole i naravno, najvažnije, za djecu i mlade, čini se da više ne možemo reći „Povedite dijete danas u pozorište“ s istim uvjerenjem kao ranije.
To ne znači da su danas umjetnost ili pozorište manje važni - zaista ako je ono što naši pisci poruka imaju za reći istina, oni su važniji nego ikad - već da su se mehanizmi za razmjenu ovog iskustva morali promijeniti i prilagoditi.
Ove godine, dakle, na Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade, želim istaći izuzetno bogatstvo talenta, kreativnosti, otpornosti, prilagodljivosti, puke revnosti i odlučnosti, kroz koje su ove godine prošli umjetnici dolazeći do novih načina da upoznaju svoju publiku.
Oni su uživo prenosili priče na Facebooku uz interakciju putem chata uživo; kreirali su snimljena ili uživo izvedena interaktivna iskustva za djecu da bi uživala kod kuće; igrali su pozorište u baštama, parkovima, ulicama i s druge strane prozora; pretvorili su dnevne sobe i spavaće sobe u čarobne prostore koji se mapiraju i otkrivaju uz maštu; oni su pretbacili dramske radionice za mlade u online formu i stvorili video biblioteke snimanih pozorišnih izvora; okrenuli su se svakodnevnoj tehnologiji poput telefona i posvetili se Whatsapp-u, TikTok-u i Instagram-u; slali su pozorišna iskustva poštom, putem paketa, uz mnogo kreativnih pomagala; podržali su učenje kod kuće; stvarali su o pandemiji, izmišljali i pisali predstave za vrijeme kada kontakt uživo bude opet dozvoljen; na mreži su organizovali svoje festivale, izvođenja, kampove i radionice; lobirali su i zastupali, marširali i podnosili molbe; stali su zajedno. Izgradili su solidarnost u zajednici iznoseći umjetnost na ulice. Svoju urođenu kreativnost demonstrirali su na bezbroj načina.
Dok se zajedno upuštamo u „nepoznatu budućnost“, molimo sve one kojima je stalo da djeca i mladi imaju pristup nevjerovatno maštovitom bogatstvu koje im umjetnost može donijeti, da nastave tražiti nove načine za pozorište i za mogućnost ponovnih susreta mlade publike. Jedno je sigurno, pozorište je potrebnije više nego ikad. U pozorištu se ponovo povezujemo, stvarajući prostor za isceljenje. Iznova zamišljamo, povlačimo crte i pružamo otpor. Sjećamo se i obnavljamo svoju osnovnu ljudskost.
A umjetnik u svakome od nas čini to mogućim.
To ne znači da su danas umjetnost ili pozorište manje važni - zaista ako je ono što naši pisci poruka imaju za reći istina, oni su važniji nego ikad - već da su se mehanizmi za razmjenu ovog iskustva morali promijeniti i prilagoditi.
Ove godine, dakle, na Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade, želim istaći izuzetno bogatstvo talenta, kreativnosti, otpornosti, prilagodljivosti, puke revnosti i odlučnosti, kroz koje su ove godine prošli umjetnici dolazeći do novih načina da upoznaju svoju publiku.
Oni su uživo prenosili priče na Facebooku uz interakciju putem chata uživo; kreirali su snimljena ili uživo izvedena interaktivna iskustva za djecu da bi uživala kod kuće; igrali su pozorište u baštama, parkovima, ulicama i s druge strane prozora; pretvorili su dnevne sobe i spavaće sobe u čarobne prostore koji se mapiraju i otkrivaju uz maštu; oni su pretbacili dramske radionice za mlade u online formu i stvorili video biblioteke snimanih pozorišnih izvora; okrenuli su se svakodnevnoj tehnologiji poput telefona i posvetili se Whatsapp-u, TikTok-u i Instagram-u; slali su pozorišna iskustva poštom, putem paketa, uz mnogo kreativnih pomagala; podržali su učenje kod kuće; stvarali su o pandemiji, izmišljali i pisali predstave za vrijeme kada kontakt uživo bude opet dozvoljen; na mreži su organizovali svoje festivale, izvođenja, kampove i radionice; lobirali su i zastupali, marširali i podnosili molbe; stali su zajedno. Izgradili su solidarnost u zajednici iznoseći umjetnost na ulice. Svoju urođenu kreativnost demonstrirali su na bezbroj načina.
Dok se zajedno upuštamo u „nepoznatu budućnost“, molimo sve one kojima je stalo da djeca i mladi imaju pristup nevjerovatno maštovitom bogatstvu koje im umjetnost može donijeti, da nastave tražiti nove načine za pozorište i za mogućnost ponovnih susreta mlade publike. Jedno je sigurno, pozorište je potrebnije više nego ikad. U pozorištu se ponovo povezujemo, stvarajući prostor za isceljenje. Iznova zamišljamo, povlačimo crte i pružamo otpor. Sjećamo se i obnavljamo svoju osnovnu ljudskost.
A umjetnik u svakome od nas čini to mogućim.
RSS Feed
